DIMITROVGRAD OD “A” DO “Š” – Ž – Železnička stanica Dimitrovgrad
Železnička stanica u Dimitrovgradu, kao spomenik kulture, ima zanimljivu istoriju. Zgrada zajedničke železničke stanice u tadašnjem Caribrodu, izgrađena je prema projektu, u to vreme poznatog bečkog arhitekte, i važila je za jednu od najlepših stanica na dugom železničkom putu slavnog Orijent-ekspresa od Pariza, preko Beča, Pešte, Beograda, Niša i Sofije do Carigrada.


Neimare francuske firme “General unija”, povremeno je ometao srpsko-bugarski rat, ali je po njihovom završetku posao paralelno nastavljen na našoj i bugarskoj strani. Evropa je, i u ono vreme, baš kao i sada, tražila stabilnu železničku vezu severa i juga kontinenta. Prvi voz na relaciji Beograd – Niš novom prugom je prošao 23. avgusta 1884. godine, a prvi međunarodni voz iz Pešte preko Beograda i Niša u tadašnji Caribrod je stigao 12. avgusta 1888. godine.

Po redu vožnje 28. oktobra iste godine ovom prugom je prošao i prvi, za to vreme “munjeviti” voz, poznat kao Orijent-ekspres koji je gotovo punih 126 godina “krstario” između Francuske i Turske.

Jugoistočna srpska kapija, tačnije železnička stanica u Dimitrovgradu, novembra 2009. godine ponovo postaje najmoderniji objekat na železničkom Koridoru 10 kroz Srbiju. Uz to, posle tačno jednog veka, ponovo je postala međunarodna. To praktično znači, da u njoj, kao i davne 1888. godine, opet zajedno rade naše i bugarske pogranične službe, carina i policija.
Rekonstrukcija je počela januara 2008. a za 2,5 miliona evra sa koliko je EU finansirala ovaj međudržavni projekat, stanica je dobila poptuno nov izgled, ali i elektrificiranu prugu ka Bugarskoj.


Pod nadzorom stručnjaka za zaštitu spomenika kulture, adaptirana je i zgrada glavne stanice, površine oko 1.000 kvadrata. Postavljene su nove peronske nadstrešnice, napravljen stanični trg, prostor za saobraćajno-tehničke poslove, vaga za kontrolu tereta, magacini, zgrada zajedničke policije i carine… Izvođač radova je beogradska firma “Standard”, a projekat je izradio naš Institut “CIP”. U toliko pominjanoj rekonstrukciji, prvi put u Srbiji, korišćene su tehnologije kao što su amortizujući pružni prelazi, preko kojih se praktično i ne oseti prelazak automobilom ili drugim vozilom.

“Urađeni su uslovi za znatno kvalitetniji i efikasniji rad železničkog i pograničnog osoblja. Zajedničkim pregledom, znatno je skraćeno zadržavanje teretnih i putničkih vozova. Ubrzan je protok robe i putnika. Zadržavanje međunarodnih teretnih vozova zbog graničnih formalnosti, sa nekadašnjih 15 do 20 sati, danas smo sveli na svega 3 – 5 sati. Međunarodni putnički vozovi, koji su se na srpsko-bugarskoj granici zadržavali prosečno oko 60 – 70 minuta zbog carinskih formalnosti, danas se zadržavaju prosečno svega 20 do 30 minuta. Modernizujemo koridor 10 – rekao je Milovan Marković, tadašnji direktor srpskih železnica.












Dimitrovgradska stanica je u kudikamo boljem stanju nego Niška, npr. Za ljuditelje vozova je atraktivnija jer uvek na peronima ima modernijih lokomotiva iz Bugarske kojih u Srbiji još nema. I konačno – stalno se nešto dešava, dolaze/odlaze kompozicije. Uopšte Dimitrovgrad nalazim jednim jako posebnim mestom. Ima toliko lepih detalja i kutkova o kojima kad samo razmišljam, toplo mi oko srca. Ali verujem da bi ljudi sa lokala drugačije razmišljali.
Sve ima brate, ali nazalost nema vise ljudi, Caribrod jeste lepo mesto, grad sa dusom, ali prazan.